Upravo je
završeno studijsko putovanje po Srbiji i Kosovu i Metohiji, zahvaljujući
saradnji između Italijanskog geografskog društva i organizacije Un Ponte
per..., pri čemu je 36 osoba bilo u prilici da se upozna sa kulturno-istorijskim
i duhovnim vrednostima Srbije.
Nakon kraćeg
obilaska Beograda i spektakularnog pogleda sa Kalemegdana, na magično mesto
ušća Save u Dunav, put nas je vodio ka Skadarliji, mestu autentičnih restorana,
sa prijatnom, boemskom atmosferom, gde se okupljaju umetnici...
... do
Kragujevca i posete Spomen-parku "Kragujevački oktobar", posvećenom hiljadama
žrtava nemačkih fašista, streljanih oktobra 1941. godine i dalje do grada
Kraljeva... Od manastira Studenica, koju je osnovao rodonačelnik vladarske
dinastije Nemanjić, koja je skoro tri veka vladala srpskom srednjovekovnom
državom, putujemo kroz dolinu Ibra, "Dolinu jorgovana", gde je kralj
Uroš zasadio jorgovane za buduću srpsku kraljicu, Jelenu Anžujsku,
francusko-italijansku mladu. Stižemo na
Kosovo i Metohiju i nastavljamo sa posetama najznačajnijim srpskim pravoslavnim
kulturnim nasleđem, koje je oduvek bilo ugroženo. Putovanje je završeno posetom
manastiru Ravanica, zadužbini kneza Lazara Hrebljanovića, junaka Kosovske
bitke, čije se mošti nalaze u kivotu na desnoj strani od ikonostasa. Manastir
se nalazi u dolini reke Morave, po kojoj
nova epoha graditeljstva u Srbiji, izgradnjom Ravanice, dobija naziv Moravska
škola, a koja će opredeliti sudbinu ostalih zadužbina u tom delu Srbije, počev
od kraja XIV pa do početka XV veka, "labudova pesma" srednjovekovne
Srbije.
Stečena
su nova znanja o fresakama u crkvama manastira Studenica i Visoki Dečani, Pećka
patrijaršija, Gračanica i Bogorodica Ljeviška u Prizrenu (sa restauriranom poznatom
freskom Bogorodica sa Hristom hraniteljem, uništenom u pogromu marta 2004.
godine), i organizovana je poseta jedinoj zadužbini Cara Dušana, Sveti
Arhangeli, u blizini Prizrena...
...Gazimestan,
Spomenik kosovskim junacima u obliku srednjovekovne kule, simbol Kosovske bitke
iz 1389. Godine, ali i mesto gde je Slobodan Milošević držao govor ispred milion
ljudi 1989. godine, povodom proslave 600 godina od Kosovske bitke. Mesto, koje
spaja daleku i skoriju istoriju ove zemlje, što je karakteristično i za ostala
mesta koje smo posetili, koje oduvek predstavljaju središte tenzija na ovim
prostorima.
Naravno, neprestano
podsećanje na skoriju istorijsku prošlost, vezanu za ratove '90 -ih, u kojima
su uništili Jugoslaviju, i agresiju od strane NATO-a '99, pruža mogućnost da se rekonstruišu događaji i
ukaže na tumačenje, drugačije od onih koje nude zvaničnici, što putnicima
privlači pažnju i često iznenađenje, jer mnogi nisu bili svesni mnogih neistina
koje je napadač beskrupulozno isticao .
Ovo je kratka,
ali veoma emotivna poseta Gračanici i nedavno postavljenom spomeniku,
umetničkom delu MISSING, posvećeno svim nestalim Srbima u ratu. Nalazi se
pokraj puta koji vodi ka Kraljevu, a
nama je omogućeno da vidimo svedočanstvo o nasilju nad Srbima, koji su patili
mnogo pre nego što je i počelo NATO bombardovanje, činjenicu koja se čuva u
medijskom mraku internacionalnih, a pre svega italijanskih medija.
Gostoprimstvo
je bilo izuzetno u svim mestima koje je grupa posetila, a koja su tako sveta za
srpsku kulturu, što je i uobičajeno, na šta ukazuje i prijateljstvo koje traje
godinama, a što je učinilo da se osećamo kao da smo kod svoje kuće, npr. monasi
iz Dečana.
Nisu
nedostajali ni trenuci o legendi i poeziji, kao što je poseta autentičnoj
drvenoj crkvi - najstarijoj crkvi, brvnari iz XVI veka, na pravoslavnom groblju
u srpskom selu Goraždevac; ili podsećanje na kratku, ali intenzivnu posetu
onome što je nekada bila zadužbina kraljice Jelene Anžujske, dragulju koji je
rekonstruisan, oporavljen od propadanja i nebrige početkom XX veka, nakon skoro
pet vekova turske vladavine, dva balkanska rata i svetskog rata.
Pratilac
grupe, Alessandro Di Meo, volonter i član Nacionalnog komiteta organizacije Un
Ponte per... koji je uradio Doktorat o zaštiti srpske kulturne baštine koja je
pod rizikom od uništenja na Kosovu i Metohiji, ponudio je mogućnost za ovo
putovanje profesoru Franku Salvatoriju (Franco Salvatori), direktoru Оdeljenja istorijskog,
filozofsko-socijalnog kulturnog nasleđa
i teritorije , na Univerzitetu "Tor Vergata" u Rimu, koji je ujedno
godinama i predsednik Italijanskog geografskog društva, da organizuju
zajedničko putovanje u mesta koja su bila predmet njegovog studiranja. Treba
napomenuti značajan doprinos koji je dao prof. Thomas Caliò, profesor Istorije
hrišćanstva, kao i prisustvo ljubazne i sjajne Valerie (Valeria Mencucci), koja
je bila referentna tačka cele grupe.
Entuzijazam
ovolikog broja ljudi, veoma obrazovanih i veoma radoznalih i željnih znanja, nije
mogao proći bez prisustva eksperta Rose (Rosa D'Amico), koja je studirala
srpsku srednjovekovnu umetnost i vezu sa italijanskom umetnošću. Prisustvo
Rose, njena sposobnost i ljubav prema viđenim umetničkim delima , pored strasti
za sprska pitanja, naravno, u saradnji sa Alessandrom Di Meo i organizacijom Un
Ponte per... u Srbiji, bila je posebno važna za putovanje, da zbog njene pomoći
ono bude nezaboravno za one koji su u njemu učestvovali.
Bilo je
trenutaka opuštanja, posebno posetom prodavnica u manastirima, sa cenama možda
visokim, kao u šoping centrima u danima kada postoje popusti, gde smo zahvaljujući
Novki, našem prijatelju i sestri Srpkinji, koja nam je pomagala u mnogim
praktičnim situacijama, bili u mogućnosti da kupimo puno malih svedočanstva
ovog putovanja. Ukazivano je i na mnogobrojne aktivnosti koje još uvek Un Ponte
per... sprovodi na ovom području: nedavna donacija plastenika za poljoprivrednu
proizvodnju, za ugrožene porodice sa područja Kraljeva i srpskih sela na Kosovu
i Metohiji, zatim organizovanje letovanja za decu iz socijalno ugroženih
porodica, kao i donacija arterijskih bunara u saradnji sa monasima iz manastira
Visoki Dečani, i brojne finansijske pomoći za socijalno ugrožene porodice, za
njih, od izuzetne važnosti.
Bilo je takođe vremena da se pokaže mali san
koji bi mogao postati stvaran, uz pomoć onih koji će pročitati ovih par redova:
simbolična rekonstrukcija jedne od 14 malih crkava u selu Velika Hoča, u srcu
Metohije, koju nismo uspeli posetiti na ovom putovanju.
Bilo bi pravedno, i veoma simbolično, uraditi obnovu
tamo gde je vreme, tragedija, nasilje i zanemarivanje uništilo postojeće. Kao da bi se time pokazalo da je kultura, umetnost
i bratstvo na kraju uvek bolje od varvarstva. Ostvariti jedan ovakav san, u
ovom vremenu, bio bi sasvim na mestu.